Paški karneval

Paška robinja

 

Materijali su korišteni iz knjige Josip Portada "Paška robinja-Put do pamćenja", Narodni list Zadar,1998. godine i Josip Portada "Paški karnevali", 2010. god.

 

 Pučka drama „Paška robinja“  važan je dio pučke književnosti grada Paga,  a njezin se tekst i način izvođenja prenosio s pokoljenja na pokoljenje. Tekst „Paške robinje“ prvi je puta  objavljen listu „Zora Dalmatinska“, broj 20.  iz 1846. godine. To objavljivanje bilo je u sklopu priče o karnevalskim događajima u Pagu općenito. O „Paškoj robinji“ dosta je opširno pisao Antun Dobronić u svom djelu „Robinja Hanibala Lucića i muzičko dramska  pučka gluma na Pagu“.  Tekst „Paške robinje“ izdan je i kao poseban otisak „Vjesnika“ Etnografskog muzeja u Zagrebu 1936. godine, a objavljen je i u ediciji „Pet stoljeća hrvatske književnosti“ (Matica Hrvatska, Zagreb, 1968.).   U knjizi „Paška robinja- put do pamćenja“ Josipa Portade  navodi se: „Scenska postava „Paške robinje“ je dosta jednostavna. U dva pravilna, usporedna reda stoje Pažani (obučeni u  tradicionalnu narodnu nošnju) i Turci (obučeni u ratne turske  odore), a jedni i drugi u rukama imaju stilizirane drvene sjekirice. Turci su s lijeve i desne strane Robinje, a naprijed su Pažani. Između njih sjedi Robinja. Radnja se odvija izmjeničnim pjevanjem Trgovca (Pažanin), Šulimana (turski trgovac) i Robinje. U taj glumački trokut povremeno se ubacuje sluga Derenčin. Na svakoj strani, paškoj i turskoj, obično je između pet i deset glumaca.“

Nadalje se navodi kako se „Paška robinja“ nekada izvodila na početku karnevala i s njom je sve započinjalo, što se kasnije promijenilo.

Grad Pag jedini je grad u Hrvatskoj koji ima vlastitu pučku dramu, kao nedjeljivi dio folklora i pučke ostavštine. Kako navodi J. Portada „Paška robinja“ ima jednu specifičnost, a to je da su u toj pučkoj drami svi likovi muškarci što je jedan od dokaza da se „Paška robinja“ u Pagu igra stoljećima, te da je to ostavština vremena kada žene nisu sudjelovale u  pučkim dramama.  „Paška robinja“ napisana je kombinacijom hrvatskog književnog jezika, štokavice, čakavice i cakavice, a tematika je vezana uz posljedice Krbavske bitke.

„Paška Robinja“ atraktivno je glazbeno scensko djelo nastalo kao kombinacija pastirske igre i pučke drame.

 

ROBINJA

 

Razgovor od prošlog vrimena kupovanja Robinje

 

Razgovor TRGOVCA sa svojon družinom

 

Mili(1)druzi moji, više nego mili

Sve strane mogu reć sa mnom ste odili,

Iskat gospođu(2)po svitu dan i noć

Svas smo svijet obašli da bimo nju(2) našli

Evo je neka srića, al pomlja jur vaša,(1)

A sad privelika na nju(2)nas nanaša,

Tako, da pribiva po vičnjemu sudu,

Plaća i namira  jur vašemen (1)trudu.

Vi znate da je mito od kraljeve krune

Čeka nas čestitost od mire poripune.

Evo rič je moja(3) vam se obećaje ,

Ma kad njezino(2)stanje mi daruje,

I ono što i dade, sve ću dilit s vami, (1)

Tako da rečete blago budi namin,(1)

Isto tako da u rukam srića nas(1) obleti

Tako da Bog vičnji sad nas obveseli

 

 

( režijske primjedbe: 1. Pokazuje svoje drugove; 2. Pokazuje Robinju; 3. Pokazuje na sebe)

 

 

Razgovor ROBINJE

 

Za jednim bratom banovat imala

U stanju bogatom sirota ostala.

Još ne bih neboga prvi san zaspala,

Kad me je velika nesrića zapala,

U hladu pod boron gdje se voda toči,

Onde mi slatki san na oči poskoči,

Tute me malenu Turci zarobiše,(1)

Po snigu i kiši vezanu vodiše,

Ajme li je grih gledati rad boga,

Kako se izmučih malena neboga,

Upadoh u ruke gusarom prihudim

Ovakove muke podnesen, zatrudin.

Ajme, je li muke na svitu ke ine

Može se nać veće tuge ol gorčine.

Ali  već otoplje bižu ter me dave,

Poguši otoplje i ča dovrh glave.

Meni su gorke noći(2), meni su gorki dani,

Nikud pomlja nema bolesnivoj meni.

Ajme mila mati, zašto me porodiš,

Što me ne ubiješ kada me zadojiš.

 

 

(Režijske primjedbe: 1. svi turci ironično protestiraju, glasno dovikujući:Brrrrrr; 2. Jecajući i roneći suze.)

 

Odgovor SULIMANA Robinji (1)

 

Pren u zlu trpit jur već se nauči

Ter nemoj napit  da te koji muči,

Sad za tvoju manu (2) trebaš nam ovamo(3)

Da zađeš na Pazar, ter da te prodamo,

Mi smo se brodili(3) po Savah i dravah,

Žestoki nam bili klanci po Dubravah,

A sada tebi bit će nam sva plata,

Koja nam napokon sve trude oblaga.

 

(Režijske primjedbe : 1. Oštro prema robinji, mačem mašući u zraku, kao da će na nju navaliti. Čuvari Robinje mačem odbijaju ovaj nasrtaj, a potom prema zemlji u znak da ne dozvoljavaju da itko na Robinju navali; 2. Pokazuje robinju; 3. Pokazuje na svoje drugove)

 

Razgovor TRGOVCA sa slugom DERENČINOM

 

Slugo Derenčine, (1) nećaku banove,

Ti mnoge gorčine pretrpiš rad ove(2),

Moj sluga Derenčin na to se pojavi,

Njemu život vene samo cić ljubavi.(2)

Obajdoh sva polja, obajdoh sve gore,

Obajdoh sve rike, male i velike,

Pa kad te upazim na buki da nazor

Pozorom trčeći reko bi ja sam tvoj.(2)

 

(Režijske primjedbe: 1. Pokazuje Derenčina; 2. Pokazuje Robinju)

 

Prepirka TRGOVCA s turcima

 

Jestwe li vi ludi,(1)  ili ste divljaci,

Ili s takvom dikom(2) bit ćete junaci.(3)

 

(Režijske opaske: 1. Trgovac digne mač na Turke, a ovi skupa s mačevima odbijaju navalu. Poslije ovoga Turčin koji je do Sulimana , i onaj koji je ovomu na protivnu stranu, prema zemlji unakrste mačeve, u znak da ne dopuštaju protivniku da prijeđe na njihovu stranu; 2. Pokazuje Robinju; 3. Opet hoće navaliti, ali Turci odbiju.)     

 

Prepirka TURAKA s Trgovcem i družinom

 

Niti (1) smo judici niti smo divljaci ,

Već smo za pobit se svi dobri junaci.

 

(Režijske opaske: 1. Suliman, koračajući prema trgovcu; 2. Pokazuje Robinju; 3. Pokazuje Trgovca; 4. Trgovčev sluga pokazuje kesu, zvekeće njome i ironično upadne u govor riječima:)

TRGOVČEV SLUGA

 

Ima toga i više.

 

(5. Suliman hoće da s mačem navali na Trgovca, no ovaj sam to odbija. Istodobno obje strane ponešto podignu mačeve.)

 

Odgovor TRGOVCA Sulimanu

 

Da neka ja malo s njome(1)probesedim

O cijeni o tome, još ću s vam vidit.(2)

 

(Režijske opaske 1. Pokazuje robinju; 2. pokazuje Sulimanovu družinu, prijeteći joj mačem, a ova Trgovčevu navalu mačevima odbija. Pri koncu se Trgovac povlači.)

 

Odgovor SULIMANA Trgovcu

 

Oči otvoriti, (1) ovu stvar gledati

A š njom(2) besiditi nitko ti (3) ne krati

Besidu ku hoćeš nitko ti ne krati, (3)

Al paz da te ina sreća ne navrati,

Ili ti uzesti, ili ti to dati, u tebi će stati,

Al paz da te ina sreća ne navrati.(4)

 (Režijske opaske: 1. rastvorenim rukama pokazuje vlastite oči;2. Pokazuje Robinju; 3. Pokazuje na Trgovca; 4. Prijeti Trgovcu sikiricom, što Trgovac također sikiricom odbija.)

 

TRGOVAC miluje Robinju(1)

 

Robinjice mila, što si blidog lica,(2)

Srce moje vene(3) gledat te od mila.(4)

 

(Režijske opaske: 1. Sulimanov sluga i njegov drug s protivne strane dignu unakrštene sikirice u znak da je Trgovcu do Robinje slobodan prolaz; 2. trgovac pristupa k Robinji i obim rukama je miluje po licu ; 3. Hvata se za grudi; 4. Pokazuje robinju.)

 

ROBINJA odgovara Trgovcu

 

Ne(1) pitaj ti mene što sam blidog lica,

Već mene upitaj kako sam već živa?(2)

Bosa po kamenu, kameno uzglavlje,

Kako ćeš, Trgovče, da je u meni zdravlje.

 

(Režijske opaske: 1. Vrlo bolno jecajući; 2. Zastane malo dahom i plače, a djeca su pokraj nje, jedan s jedne, a drugi s druge strane joj suze taru.)

 

TRGOVAC pita Robinju od kojeg je kraja

 

Dili, u kojoj strani svita si se rodila ,(1)

Di mi se izgojiš, Robinjice mila,(1)

Molim te, povi mi otkuda si koli,(2)

Jer s jadiman tvojim srce me zaboli.(3)

 

(Režijske opaske: 1. Vrlo razvučeno i bolno jecajući; 2. Mala pauza; 3. Djeca svako sa svoje strane Robinji taru suze.)

 

TRGOVAC zadaje riječ Robinji

 

Vjeru ti(1)  obitam od trgovca prava, (2)

Za zlo te ne pitam, Robinjo gizdava,(3)

S tobom sam jednake beside (5) i vire,

I čovjek bez svake himbe(5) i prohimbe.

 

( Režijske opaske: 1. Pokazuje Robinju; 2. Pokazuje na sebe; 3. Miluje Robinju po licu; 4. Hvata se za podbradak; 5. Rukama uzdignutim u zrak u znak da je pošten.)

 

ROBINJA (1 )  opisuje svoj život Trgovcu

 

Bolesnivoj meni rane zavijati

O tom te, trgovče, već neću vriđati.

Samo da ti kažem, što sam doživila.

Hrabrost oca moga i vira je bila

I kad on pogine po turskoj neviri,

Kralju ugarskomen majkon me primili,

Kralju ugarskome ja bih  tako mila

Koliko da sam mu ja kći prava bila,

Mater udovicu kralj mi pozdravljaše,

Suzam na licu ter mi govoraše:

Guvernaj mi ovu jabuku rumenu

I još ćeš vidit majčicu veselu.

A mojega brata čestito dariva,

Zlato i pineze jošte mu obita,

Banovstvo hrvatsko kad zajde na lita.

I tako je njemu najdraža slava bila

I viteškim ga je poslom oposlova,

I dradinskim ga je banovstvom darova,

Tako da je njemu veća slaba bila

Neg Janko Vojvoda, al Vuka despota.

Mene (2) je gojila moja mat Jelina,

Kano kiticu drobnoga bosiljka,

Liti me gojila pri vodah studenih

Zimi me gojila u komorah srebernih

Rastoh u raskošah, dvorjahu me sluge,

A sad u sužanjstvu nemam sebi druge(3)

Pusta mladost moja ku mi svit obnosi,

Ku mi proždireju prokleti martulosi.(4)

Trgovac (5) bogati, ti dobiš duši raj,

Otkupi robinju od turskih uzeva.(6)

 

(Režijske opaske: 1. Govori pognute glave, međutim Trgovac sa slugom Derenčinom šeta u sredini kruga i sluša robinjine riječi; 2. Jecajuć, dok joj djeca brišu suze; 3. Prestane jecati; 4. Turci svi skupa ironičnoprotestiraju sa Brrrrrr; 5. Digne ruku spram Trgovca, kao da mu se preporuča; 6. Derenčin se povlači. )

 

Odgovara TRGOVAC Robinji

 

Tugivo jest meni (1) pineze brojiti,

U tebi (2) ni jedne čišćinje ne imati.

 

(Režijske opaske: 1. Pokazuje na sebe; 2. Pokazuje na Robinju.)

 

ROBINJA odgovara Trgovcu

 

Evo (1) smrt dozivljem na moja staništa (2)

Što me ne potratiš(3) dokli jesan čista.(4)

 

(Režijske opaske: 1. Prvo diže ruke spram neba; 2. Pokazuje sebe;3. Pokazuje na Trgovca; 4. Pauza.)

 

TRGOVAC tješi Robinju

 

Nemoj smrt želiti , (1) buduć tako mlada,(2)

Ufaj veselit se ako ćeš i kada,

Evo sad promisli jur već misal drugu

Misli o životu veselu i dugu.

Ti (1) znaš da ja(3) čovik te (4) vrsti ne budu,

Da s tobom izgubim beside zaludu,(5)

Evo ti opojin(6) i pamet (7) i dušu, (8)

Na čast riči moje, ti mi daj odskusu.

I tako me takni pravom ričju tvojon,

Pravom gospodičnom  kaž mi se gospođom,

i tako tebi(1) čast ti meni(3) ostavi

Slatkiman ustiman opet se pojavi, (11)

I tako mi dobro ostala u stanu,

S ostalom ugodnom ovom družbom mojom, (12)

Srce moje(13) trudi ter mi jadno gori,

Odkud bi ja čuti tugu ka te (3)  mori.

Tebe milovati( 1) meni te je sila(3)

I sve vjerovati što si govorila.(1)

 

(Režijske opaske: 1. Pokazuje na Robinju; 2. Gladi Robinju po licu; 3. Pokazuje na sebe; 4. Ogorčen pokazuje sikiricom na Turke s jedne i druge strane, a ovi svojim sikiricama odbijaju navalu; 5. Pokazuje svoja usta; 6. Obećavam; 7. Pokazuje svoje čelo; 8. Hvata se za usta; 10. Riječ u Pagu sada nepoznata; 11.   Govori Robinji, ali pokazuje na svoja usta; 12. Pokazuje na cijelu svoju družinu; 13. Hvata se za grudi.)

 

TRGOVAC se prepire s Turcima

 

Evo Martulosi, krvi se napiti, (1)

Kako bi se moga s vamin ustrpiti . (2)

 

8Režijske opaske: 1. Živo navaljuje sikiricom na jednu i drugu stranu na Turke, što ovi odbijaju; 2. opet hoće da navali, ali Turci odbijaju, na što se Trgovac živo povlači.)

 

TURCI napadaju Trgovca i družinu

 

Pazi (1) što govoriš, jer si nam u ruci

Kano mlado janje kad je među vuci.

 

(Režijske opaske: 1. Govori Suliman i sva njegova družina. Najprije Suliman, a odmah zatim njegova družina sikiricama navaljuju na Trgovca, a ovaj ih, sa svojom družinom, mačanjem odbija. Pri koncu teksta družina sve rastave i svi se živo i uzrujano povlače na svoja mjesta. Za vrijeme ove borbe Robinja je prestravljena.)

 

TRGOVAC se izrugava Turcima

 

Evo ja (1) procinim sad u srcu momen ,(2)

Da se ne zamirim mistu ovomen,(3)

Ma kad  bi van reka s kin ste trgovali(4)

I čine Robinju(5) ku ste mi prodali,

Matijašu slugo, (6) neću t'kazat drugo,

Tebi bud na plećim, (7) što možeš ne ostavi,

A sad vičnji bože (8) k misu nas otpravi.

 

(Režijske opaske: 1. Pokazuje na sebe; 2. Hvata se za grudi; 3. Okreće se okolo i pokazuje cijelo mjesto; 4. Sikiricom pokazuje na Turke i to na obje strane, a Turci s prezirom odbijaju njegovu prezirnu gestu ;5. Pokazuje robinju; 6. Pokazuje na Derenčina; 7. Pokazuje Robinju; 8. Trgovac i njegova družina skidaju kape; 9. „Što možeš ne ostavi“, da od gazde one kuće, u koju će se, prema prethodnom dogovoru sakriti Robinja, on izvojšti što veću nagradu.)

 

SLUGA (1) odgovara Trgovcu

 

Hvala, čestiti mili gospodine, (2)

U svem ti služit ja(3) hoću bez himbe,

Makar daje koja stvar, makar da je i galava, (4)

Tvoj sluga Derenčin(3) u sven te (2) poznava.

 

SVRŠETAK

 

(Režijske opaske: 1. Derenčin nastupa pred trgovcem s kapom u ruci; 2.  pokazuje na trgovca; 3. Pokazuje na sebe; 4. Napravi rukom gestu da je pripravan vrat odrubit.)

 

Nato DERENČIN pruži TRGOVCU kesicu

 

TRGOVAC

(Pogleda SULIMANA i reče: )

Ajde da ti platim Robinju.

 

SULIMAN I TRGOVAC

(Upute se jedan prema drugome, a DERENČIN ide uz TRGOVcA. Ovoga slijedi njegova DRUŽINA, dok se SULIMANOVA DRUŽINA kupi oko SULUIMANA.)

 

DERENČIN

 

(Drži gvantijeru obim rukama.)

 

TRGOVAC

 

(Na nju baca novac i broji. Svi okolo znatiželjno gledaju: Kada je nabrojio tri tisuće dukata,

primijeti:)

 

SUKLIMAN:

 

E, plati nam još čakod i za vino.

NETKO iz Sulimanove pratnje

(Upadne sa zahtjevom)

 

E , plati nam ništo i za opanci.

 

TRGOVAC

 

(Nato baci  na gvantijeru jedan dukat govoreć:)

Evo van za vino.

(A potom baci sav novac uz primjedbu:)

Evo van i za opanci.

 

ROBINJA

 

(Kroz ovo vrijeme, vidjevši se sama i slobodna, pobjegne u jednu obližnju bogatiju kućzu ili dućan. Kuća ili dućan u koju se ROBINJA sakrije je sa DERENČINOM i TRGOVČEVIM SLUGOM prethodno dogovorena.)

 

TRGOVAC

 

(Netom izbroji novac, uputi se sa svojom družinom da uzme ROBINJU, pa vidjevši da je nema, iznenađen i u čudu pita SULIMANA: )

 

A di je Robinja?

 

SULIMAN

(Primjeti: )

E, pa ca je mene briga, ca je nisi cuva…Ja san dobi soldi!

 

DERENČIN

(Sa svojim drugom TRGOVČEVIM SLUGOM ide tražiti ROBINJU, dok se TRGOVAC i SULIMAN prepiru, pa koga  sretnu pitaju: )

 

Jesi vidi Robinju?

 

OVAJ odgovara

 

Nisan!

 

DERENČIN  

(će na to: )

Solo, ko se ni kod vas sakrila.

 

KUČEVLASNIK

(Nastavi: )

A, to vam je kuća, pa pojte obaći.

 

DERENČIN

(Sa svojim drugom idu u stan i traže ROBINJU, kad je nađu s njom se rukuju i pitaju: )

Zašto si pobjegla?

 

ROBINJA

(Odgovara:)

Ja san se prestrašila , jer sam mislila da ćete me i vi odvesti u ropstvo kao i Turci.

 

DERENČIN

(Nakon što se malo našale, pokaže ukućanima gvantijeru u znak da moli dobrovoljno prinos.)

 

UKUĆANI

(Ima dadnu nešto novaca, te ih ponude hranom i pićem.Dogodi se da im domaćin ponudi punu damjanu vina. Poslije ovoga: )

 

DERENČIN i SLUGA

 

(Vode ROBINJU k družbi. Pri tom ona ide u sredini, između DERENČINA i sluge. DERENČIN predade ROBINJU TRGOVCU, a ovaj, uz sviranje gajdaša, s ROBINJOM zapleše. Poslije ovoga svi, također uz sviranje gajdaša, zaigraju paško kolo. Pošto kolo završi, jedan od sluga s gvantijerom u publici kupi dobrovoljne prinose, a međutim se družina veseli i pije. Zatim se družina poreda u red u kojem je došla, i svi skupa krenu da na drugome mjestu, po određenom rasporedu, „Robinju“ od početka do kraja ponovno odigraju.)