Paški karneval

 "Baš me briga"

 

Materijali su korišteni iz knjige: Josip Portada "Paški karnevali", 2010. god.

 Donosimo dio uvoda iz karnevalskog lista lista „Baš me briga“, broj 36. iz 1984. godine.

 

„Dragi naši štioci i štiocičice!

 

Pag, ulica Propuh, redakcijski izvještaj.

 

Stajon je od konfužijoni i to se osjeća na svakom koraku. Vrime štravedera, trajekt će bit, neće bit, „Brestova“ vozi- ne vozi, štanpa stiže-ne stiže, sastanak će se održat ili neodržat (zavisno od gospodina Kvoruma), mesa će bit ili ga kaj cešće neće bit i tako bi moga nabrajat baren na dvi tri stranice a da nikada ne ponovin niti jednu novitad. Ako ste primjetili da san kaj malo tmurno poca, oprostite, ali to san još pod infišon da san se torna od sprovoda. Ma ni sprovod bi nego san ja jušto doša u butigu di se prodajeju voćarske rijetkosti. Je baš ste pogodili trefi san na naranže. Baš trefi, jer sram me je i reć da naranžu nisan kuša već skoro godišće dan. Nisan kuša a ne zato ca bolest tiran od sebe medicinon, nego zato ca me krez sve to vrime nikad nisu dopale. Pointanto, trefin ti ja (ma vraga san trefi natirala me je ona moja) u butigu kad ono, je došle su naranže. I svita je puno. Nako nas destak u grupicu, pomalo gremo naprid. Gedan te naše žene. Tišina je u butigu kaj za sprovodon. Ni cut ni besede.  Sapće se butigerki ki će ca kupit, tiho se plaća, mice po pol koraka prema banku i još tiše izlazi. Ki zna ca ih muci. Je to strah da ćeju i ovog puta bez naražanj ostat, je to ili ni zbog toga ca je sve skupo pa judi usput racunaju koliko će in posli kupnje šoldi ostat. Vidite to me je oneraspoložilo pa nisan niti primjeti da nas se je u samo destak minuti nakupilo preko dvajsetak ( i svi su bili mirni i tihi, toliko da se niti jedna ni usudila porucit (ni besedon ni šinjalon) onoj sprida, da joj za lik uzme baren cetiri put po pol kila voća. Inače ništa novoga. Oni u Gabelu se tek kupiju. Kod „Amiga“ je prazan još jedan stol za igrat na karte. Zapravo niti ni prazan nego in fali treti ili cetvrti pa će i toti pocat svakodnevnica. Onih par penzionerov čakulaju na Rivu uvik isto i isto. Vrime ugaja. Burin.“

 

 ___________________________________________________________________________

Karnevalski list „Baš me briga“ nastao je na tradiciji finog karnevalskog humora koje je poštivao vrlo stroge paške običaje, među ostalim nije se nikog vrijeđalo, a pojedinci i osobito njihove obitelji nisu se spominjali. U „Izvorima za povijest hrvatske književnosti“ nalazi se jedna rugalica napisana u Pagu u 19. stoljeću koja nije morala  biti objavljena u karnevalsko vrijeme, ali svjedoči kako se humor u Pagu među ostalim izražavao i pisanom riječju. Ponegdje se u povijesnim dokumentima spominju razne rugalice, ne samo o pojedincima nego i o određenim događajima. List „Baš me briga“ je značio korak dalje u starim rugalicama i postao je važan dio paške pučke baštine. Kao urednik lista potpisivao se Lovro Kantirić što je bio pseudonim Stipe Sabalića Korena, službenika u gradskoj upravi koji je za izradu lista „Baš me briga“ koristio svoje slobodno vrijeme, uredski papir, uredski pisači stroj i uređaj za umnožavanje. Sve je uglavnom radio sam, a koristio je i kutijicu u koju su građani mogli anonimno ostaviti neke svoje zapisane zamislili. List je često bio izrađen u posljednjem trenutku i umnožavao bi se samo nekoliko sati prije nego ga se trebalo dijeliti. Sabalić je u list ulagao puno energije, no koliko je energije trebalo za izradu lista, vjerojatno je još više trebalo energije za pisanje. Sabalić je, kako se može vidjeti iz sadržaja lista pazio na dvije stvari: prvo, kako bi spomenuo sve što je trebalo spomenuti i drugo, kako nikog ne bi osobno uvrijedio. I jedno i drugo mu je išlo dobro. U „Baš me briga“ redovito su bile obrađene važne, u određenom trenutku aktualne teme, pa je „Baš me briga“ i izvor vrijednih podataka o životu u Pagu kroz desetljeća. List je imao uvod koji je često bio sjetan, brojne kratko ispričane šale (viceve), dosjetke, pjesme od kojih neke imaju i znatnu književnu vrijednost, pjesme u prozi, kratke priče, karikature, ilustracije i vrste karikatura koje su bile na granici stripa. List „Baš me briga“ dijelio se nakon zadnjeg kola poslije spaljivanja Marka, obično kod pozornice na kojoj je stajala Gradska glazba. Vijest o dijeljenju lista  brzo se širila pjacom, a kako je svatko želio imati primjerak, nastajale su velike gužve i redovito nije bilo dovoljno primjeraka za sve one koji su list željeli imati. Zbog toga se „Baš me briga“ fotokopirao, dijelio, posuđivao, čitalo ga se grupno pod slabim svjetlom vanjske rasvjete na pjaci, listalo ga je odjednom nekoliko ljudi, a takvu znatiželju nije teško objasniti. List je bio ispunjen vrlo kvalitetnom satirom koja je dodirivala teme o kojima se mnogi nisu usudili govoriti. Danas su primjerci lista „Baš me briga“ važan dio pučke baštine Paga i važan dio karnevalskih običaja, kakvi su bili od pedesetih do sredine devedesetih godina 20. stoljeća.