Paški karneval

PAŠKI KARNEVAL

Materijali su korišteni iz knjige: Josip Portada "Paški karnevali", 2010. god.

Na ovim se stranicama riječju i fotografijom bavimo paškim karnevalom, ljetnim i zimskim kao i svime što je s tim starim paškim običajem povezano. Donosimo opis paškog karnevala, te osnovne podatke o narodnoj nošnji, o paškom tancu, o paškim pučkim napjevima i o karnevalskom listu "Baš me briga". Na ovim stranicama objavljen je i stari tekst pučke drame „Robinja“. Fotografije u Galeriji ilustrirajaju ozračje i izgled paškog karnevala. Sadržaji će se upotpunjavati.

Tekstovi i fotografije objavljeni na ovoj stranici su zaštićeni. Vlasnik autorskih prava dozvoljava njihovo korištenje uz navođenje izvora.

 info@pagpress.com

 

 

 

„Karnevale dobro moje, karnevale

Oj dobro moje.

Odra si mi šjole moje, odra si mi, oj

Šjole moje“

 

Karneval je najžilaviji dio paške tradicije, običaj koji je nastao i do suvremenog doba došao iz srednjeg vijeka. Opis i program Paškog karnevala je prvi puta objavljen 1846. godine, a u tekstu iz te godine se navodi kako je Paški karneval dugogodišnja tradicija. Iz toga se može zaključiti kako se Paški karneval posve sigurno održavao i prije 1846. godine. Po dostupnim dokumentima, koji neizravno govore o karnevalu, (spominju se neki tradicijski elementi karnevala), karneval se u Pagu najvjerojatnije održava od 13. stoljeća. O nekim starim karnevalskim običajima Sremac navodi: „U razdoblju do Pepelnice plesne zabave su se održavale po kućama gdje je postojala pogodna veća prostorija. Plesove su organizirale skupine mladića koje su nazivali sociji. S vlasnikom kuće dogovorili bi uvjete najma prostora, a isto bi se „pogodili“ i sa sviračima. Plesnom zabavom upravljao je kapo balo, kojeg su birali između sebe. Pazio je da u prostoriji vlada red, da plešu samo oni koji su uplatiti ples, ili bi udaljavao one koji su željeli izazvati tučnjavu. Vjerojatno se i zbog manjka prostora plesalo naizmjence, na fermu, po skupinama. Ferma se obično sastojala od tri plesa, a mogla je plesati samo skupina koja je  fermu platila. Djevojke su sjedile na klupama uza zid, a muškarci su stajali u jednom kutu i zauzimali najbolja mjesta za trenutak kada će krenuti prema odabranici i  pozvati je na ples. Svirač je najčešće sjedio na stolici u sredini prostorije. Nekada je bio mišnjičar, a poslije harmonikaš. Uz vino su se tu znale prodavati i naranče koje su mladići poklanjali odabranim djevojkama.“

Neizostavni dio paškog karnevala je paško kolo o kojem etnolog Stjepan Sremac navodi:

„Dugovječnost zahvaljuje prije svega čvrstoj vezi  s pokladnim običajem, kojeg je neizostavni dio. Njime i danas veliko pokladno finale započinje i završava, a sudjeluju svi: stari, mladi, djevojke i žene, bogati i siromašni, domaći i gosti. Djeca ne smiju ulaziti u kolo odraslih, ali je zato za njih ostavljena sredina plesnog prostora, odnosno unutarnji do gdje vode svoja manja plesna kola. Tradicionalno mjesto održavanja kola je gradski trg, pjaca, gdje se u završnim pokladnim danima znalo u kolo uhvatiti i više od tisuću plesača.  Kolo bi započinjali kolovođe i pivaci, a kad je toliko naraslo da se moglo spojiti, zatvoriti, izlazili su iz kola i uokolo pravili red.“

Sremac navodi kako je između dva svjetska rata (1924. godine) zadarski glazbenik Šime Dešpalj napisao instrumentalnu glazbu za paško kolo i od tada se ono izvodi  isključivo uz pratnju gradske limene glazbe.

O promjenama nakon uglazbljenja paškog kola, Sremac kaže:

„Od vokalne pratnje ostao je povremeno tek poziv u kolo u izvedbi dvaju pjevača nedjeljom prije podne. Autor je nastojao glazbu ritamski potpuno prilagoditi plesnom elementu. U tom ritamskom prilagođavanju dogodile su se promjene. Originalna vokalna pratnja je (uglavnom) dvočetvrtinske mjere, plesni element također, ali je metroritamska struktura koraka šestodijelna i proteže se kroz tri dvočetvrtinska takta. Autor glazbe shvatio je plesni korak kao trodobnu strukturu i glazbu je skladao u odgovarajućoj mjeri i sada su glazbena pratnja i plesni element metrički i ritamski maksimalno usklađeni.“

Važan dio paškog karnevala su i dvoglasni pučki napjevi. Notne zapise izradio je glazbenik Jure Maržić i objavio ih u  „Zborniku starih paških napjeva“, no Maržić je izradio i prve tonske zapise pučkih napjeva o čemu kaže:

„Prve pjesme starih paških napjeva snimljene su 1980. godine u studiju Radio Zadra. Prvi pjevači  muških paških pučkih  napjeva, mantinjuda i  karnevalskih napjeva bili su Ante Fabijanić (Šejmen) i pok. Josip Sabalić (Risto), poznati pjevači starih paških napjeva. Prve ženske paške pučke napjeve snimile su  sestre Bepina Valentić (Kranjcika) i Marija Maržić (Kranjcika) tada za potrebe Radio Zagreba. Muški napjevi snimljeni su  na singl ploči ansambla  „Punta Skala“ iz Zadra, a članovi tog ansambla bila su  dva Pažanina,  bariton Ivica Oštrić (Čurligo) i harmonikaš Marin Maržić (Šmamjak).“

Jure Maržić je u svojoj knjizi zapisao i tonski obradio 211 pučkih napjeva, a od toga jedanaest karnevalskih.

 

„Danas kolo oće biti, danas kolo, oj

Oće biti.

A preksutra oće neće, a preksutra oj

Oće neće“

 

O načinu pjevanja paških pučkih napjeva, Maržić navodi:

„Pjevaju se u dva glasa, s time da u prvom taktu počinje solo s drugim glasom, onda se nastavlja dvoglasno i završava unisono  na drugom stupnju. Početi može pjevati prvi glas, ali obavezno dionicu drugog glasa. Tempo je različit, većinom sporo do umjereno tempo.“

Maržić dalje navodi:

„Stari paški pučki napjevi po nekim povijesnim izvorima stari su preko 600 godina. Jedan dio napjeva pjevao se još u Starom gradu, a jedan dio je nastajao tijekom povijesti do danas. Kolike su umjetničke i folklorističke vrijednosti ovih naših napjeva, pokazuju i mišljenja naših poznatih muzikologa. Nakon nastupa klape „Pag“ u Kraljevici na „Večeri u Frankopanu“ poznati voditelj dalmatinskih klapa prof. dr. Nikola Buble, profesor na Glazbenoj akademiji u Splitu je izjavio da su sve klape pjevale kvalitetno, ali da su vrhunac svega bili stari paški napjevi. Slično je zapisano u biltenu nakon Drugog susreta muških izvornih grupa iz Hrvatske u Ivanić Gradu, gdje je nastupala i klapa „Pag“ i pjevači starih pučkih napjeva. Pohvalu je izrekao Božo Potočnik iz zagrebačkog “Lada“ i voditelj „Ladarica“. Većina je poznatih stručnjaka istog mišljenja.“

Važan dio karnevalskog običaja  je i ričavac, obilaženje kuća radi prikupljanja poklona kao što su slatkiši ili hrana. Ričavac se održava četvrtkom navečer.

Organiziranje večernjih karnevalskih zabava i plesa u zatvorenim prostorima, obiteljskim kućama i konobama, tradicija je 18. i 19. stoljeća. Karnevalske zabave u obiteljskim kućama ili konobama, nazvane sociji (društvo, ekipa), održavale su se zbog odredbi Mletačke Republike, a kasnije i francuske uprave, o sigurnosti za vrijeme karnevala. Od sredine 20. stoljeća zabave su se organizirale na javnim mjestima, u prostorima prikladnim za zabavu većeg broja ljudi, kao primjerice u Vatrogasnom domu koji je bio na današnjem Dominikanskom trgu i prema zapisima, to su bile prve karnevalske zabave izvan obiteljskih kuća. Kasnije se ples pod maskama održavao u prizemlju Kneževog dvora, ponekad  u prostorima stare solane, u sportskoj dvorani Doma kulture  te  u restoranu hotela „Bellewue“. Od 2011. godine subotnje karnevalske zabave održavaju se u Drugom magazinu.